.
 |
Otvori blog |  |
Because my world is all just shades of grey, Batman. That's why you'll never really understand me.
.
Pa ovako...
Prije jedno godinu dana počeše mi nicati donji umnjaci/osmice, nazovi ih kako hoćeš, što mi nimalo nije logično. Imam 16 godina, a kako sam čula, oni treba da počnu rasti tek sa nekih 20ak godina. Nisam upućena ni u šta od ovog, tako da možda pričam u prazno.
Kako god, u početku nije toliko boljelo, samo povremeno malo zažiga i glava me zaboli. Uglavnom, ništa što je neprestano trajalo, uostalom, nisam toliko marila za to. Međutim, poslije toliko vremena, ta ista dva zuba još uvijek 'rastu' a ustvari su došli do pola i sad tako stoje već duže vrijeme. I sad me jaako bole. Zadnjih par mjeseci se u određenim vremenskim intervalima pojavi bol, upale mi se krajnici, meso oko zuba i glava me užasno boli (zbog zuba ne mogu žvakati, a krajnika gutati hranu, zbog glave ne mogu učiti, a zbog svega toga skupa ne mogu spavati). Hvala Bogu pa se rijetko potrafi da oba zabole istovremeno, tako da mi je trenutno upaljena samo lijeva strana glave.
Prije možda mjesec dana bila sam kod zubarke na rutinskom pregledu i rekla mi je da ti što prije trebaju van i to operacijskim putem, jer mi kao pritišću ostale zube i da oni sami ne mogu fino izrasti. Poslala me na RTG i uputila zubaru u Domu zdravlja. Taj tamo mi je rekao da čekam dok potpuno ne izrastu, pa da ih onda normalno izvadim, i da povremeno dolazim kod njega da vidi kako napreduju. Vraga. Ne napreduju nikako. Došli do pola i dalje ne rastu, a i dalje bole.
I tako me mama sinoć zove. Kaže da su mi zakazali pregled kod njega sutra i da je na netu čitala da su ti zubi tu uglavom samo da smetaju, da malo kome normalno izrastu i da se uglavnom vade, i to operacijski, jer se korijen iskrivi i zub ne može dalje. Može samo izazivati druge boleštine. Isto kaže da ni kod kog nije pročitala da su počeli rasti ovako rano kao meni.
Operaciju obavlja oralni hirurg tako što se (pišem laički, ovo sve sam uglavnom pročitala na netu ili čula od prijateljice koja ih je isto operacijom vadila sa 20 godina) meso zareže koliko je potrebno da se dođe do zuba. Onda se on tako nekako iščupa i rana se zašije. Sve se to obavlja pod lokalnom anestezijom i kažu da ne boli toliko. Pravi bolovi dolaze tak nakon 2h kad anestezija popusti. Javlja se veeeliki otok i nerijetko krvarenje. U početku ne jedeš ništa, a kasnije samo kašastu hranu. Poslije 7 dana vade se konci i ne pročitah nigdje boli li to.
Ova prva zubarka mi reče da vjerovatno neko vrijeme ne bih mogla u školu, što je u jednu ruku dobro, a u drugu loše.
Kako god, ja se nikad nisam bojala zubara i svih onih spravica i bušilica, ali sam uvijek obavezno žmirila šta god mi radio. I moram priznati da me ovo sad malo sikira. Nikad nisam imala većih problema sa zubima. Iako nisu sasvim ravni, uvijek su bili zdravi. Zubaru sam išla uglavnom jednom do dva puta godišnje na redovne preglede. Plombu nikad nisam stavila i ne pamtim kad mi se zadnji put zub pokvario.
Eto, nije to još ništa sigurno, ja samo znam da ih više ne mogu trpiti i da hoću da lete van kako god znaju i to što prije.
Zanima me jeste li vi kad imali ovakav problem, ili još uvijek imate. I kako ste ga, ako ikako jeste, riješili?
